U čast Milana Dobrovoljca Žmigavca

milan-dobrovoljac-zmigavecUz 50. godišnjicu smrti jednog od najznačajnijih dugoselskih pjesnika Milana Dobrovoljca Žmigavca u Gradskoj knjižnici Dugo Selo organizirana je pjesnička večer u izvedbi dugoselskog interpretatora kajkavskog narječja Želimira Novaka.

Na bogati pjesnički opus Milana Dobrovoljca Žmigavca, jednog od najplodnijih hrvatskih kajkavskih pjesnika između dva svjetska rata, podsjetile su nas brojne satiričke, političke, prigodničarske, ali i mnoge lirske pjesme vezane za dugoselski kraj koje smo mogli čuti te večeri.

Milan Dobrovoljac Žmigavec rođen je 1879. u Dugom Selu, preminuo 1966. godine u Beogradu. U Zagrebu završio klasičnu gimnaziju i bogosloviju. God. 1901. postaje kapelan u međimurskom Trnju, ali ga mađarske vlasti politički optužuju i četiri godine premještaju od mjesta do mjesta. Napustivši svećeničko zvanje, upisuje se na studij prava, zatim na Evangeličku visoku školu u Sopronu te na Evangeličko sveučilište u Rostocku. Postaje evangelički župnik u Požegi. U I. svjetskom ratu izveden je pred ratni sud te neko vrijeme boravi na fronti. Kraj rata dočekao u Krakovu, gdje javno djeluje među Poljacima i prihvaća naše povratnike iz ruskog zarobljeništva. God. 1921. vraća se u Dugo Selo i tu živi baveći se novinarstvom, književnošću i politikom. Bio je politički sljedbenik J. J. Strossmayera. Postavljen je za starješinu Jugoslavenskog sokola i tri puta za komesara općine. God. 1927. pristupa Starokatoličkoj crkvi; 1938. biran je za zastupnika u Narodnoj skupštini i 1939. seli s obitelji u Beograd. Bio je vijećnik proširenog sastava AVNOJ-a (1945). Umirovljen 1954, a do kraja života u Beogradu je starokatolički biskup za Srbiju, Vojvodinu i Kosovo. — Pod imenom Milko Dobrovoljac i Milko A. Dobrovoljac objavio je u Bršljanu (1898, 1, 6) dvije pjesme pisane književnim jezikom, a 1922 –40. dječjim i humoristično-satiričnim kajkavskim pjesmama surađuje u periodičnim publikacijama Pilule, Koprive  (kalendar), Koprive (poslije Nove Koprive), Jugoslavenske novine, Novostii dr., potpisujući ih pseudonimom Tonček Žmigavec, Tonček Žmigavec iz Kratkih sel, a najčešće samo Žmigavec.

Pjesme je objavio i u zasebnim knjigama. Uz cikluse o vrapcu Živku Živčiću, koji je po osobinama nalik na čovjeka a, o patuljcima koji žive u vrganjima Zabava pri patulku (Novosti, 1935, 292, 299, 306, 313), za djecu i omladinu napisao je na kajkavskom narječju pripovjedačke parafraze u stihovima Robinzon Krusoe, Genoveva, Zlatarovo zlato, Selačka buna i Veronika Desinička. U zadnjim dvjema ima i usporedbi s političkim prilikama u međuratnom razdoblju. Nedovršena pjesnička pripovijest Klarica, prozorska roža (Novosti, 1929) tematski je vezana uz prodor turskih pljačkaških horda u Dugo Selo. U humoristično-satiričnim pjesmama režimski se osvrće na političke događaje svojega vremena, karikirajući najviše političku biografiju S. Radića (ciklus Pesme i kipi o presidentu Stipi). Pisao je prigodnice i o mnogim manje važnim društvenim događajima. Stihove je pisao lako, za potrebe novinstva i pučke regionalne književnosti. Bio je popularan kajkavski pjesnik. Objavio je i članak Nepoznate mladenačke njemačke pjesme Augusta Šenoe (Narodne novine, 1935, 147, 155, 156, 167, 168, 192, 193), u kojemu potanko analizira, djelomice objavljuje pa i prevodi na kajkavski Šenoin njemački ljubavni kanconijer. Članak je kao posebna knjižica objavljen u nakladi Gradske knjižnice Dugo Selo 2013. godine.

DJELA – Da li su svi kršćani dužni čitati Sveto pismo. Požega, Kršćanska pjesmarica, Našim školnikom (pseud. Žmigavec), Spelavanje domaćih i općih dogodovčina (pseud. Žmigavec, Pesme i kipi o presidentu Stipi (pseud. Žmigavec, Selačka buna (pseud. Žmigavec), Živko Živčić (pseud. Žmigavec), Veronika Desinička (pseud. Žmigavec), Fašinske marginalije (pseud. Žmigavec)

(izvor Leksikografski zavod Miroslava Krleže)

 

Zanimljive životne činjenice M. D. Žmigavca vezane uz Dugo Selo:

  • Prvi je mladomisnik u novosagrađenoj župnoj crkvi u Dugom Selu 1901.
  • Poslije više premještanja svećeničko zvanje je napustio u kolovozu 1905. Kada je bio kapelan i vjeroučitelj u školi u Dugom Selu
  • Godine 1930. postaje načelnik i komesar općine u Dugom Selu i tu dužnost obavlja 4 godine
  • -1931. starješina je Sokolskog društva u Dugom Selu
  • Za Skupštinu Kraljevine Jugoslavije biran je u dugoselsko-kutinskom izbornom kotaru 1934., a 1938. u krapinskom.
  • Poslije 2. svjetskog rata objavio je svega nekoliko pjesama, a mnoštvo mu je radova ostalo u rukopisu
  • Pisao je i humoreske na kajkavskom narječju, a neki igrokazi su mu uglazbljeni i izvođeni (tijekom 30-tih).
  • Gradska knjižnica Dugo Selo 2008. objavila je izbor njegovih pjesama pod naslovom „Dugo Selo u mojem Srcu“, a 2011. njegovu stihovanu kajkavsku verziju Šenoina romana „Zlatarevo zlato“

Možda Vas zanima...