Dugoselska Noć knjige: Nova zbirka pjesama Draga Mijatovića, nove edicije biblioteke „Terra Sancti Martini“ i nastup Glumačke družine POU Dugo Selo

Nakon „Plave ogrlice“, publici su predstavljene „Pjesme“ Dragana Mijatovića. U svojoj prvoj zbirci dugoselski autor govori o ljubavi, društvenoj prihvaćenosti, kroz stihove se prisjeća proteklih vremena i mjesta gdje je živio. Najbrojnija skupina pjesama posvećena je upravo ljubavi prema ženi čiji je, kako je naveo urednik Predrag Topić u predgovoru, raspon mnogostruk – od žala za neuzvraćenim osjećajima do blage erotike. Njegovi stihovi nisu pravilni, ali su i u „Noći knjige“ tekli lako i pitko. Baš kao u pjesmi San: /Išao sam do granice/Gdje Dunav valovima/Zapljuskuje vrhove krošanja/A duboko u staklenom oku smuđa/Bljesak kao odraz godina/. Mijatović je sam „pričao“ svoje pjesme, uz zvuke gitare koju je svirao njegov sin stihovi su dodatno podebljani.U bogatom programu ove književne večeri predstavljene su i prve dvije knjige Male edicije zavičajne biblioteke „Terra Sancti Martini“. Prva je „Povijest crkve sv. Martina“, velikana hrvatske historiografije Rudolfa Horvata (1873.-1947.), a druga je „Nepoznate mladenačke njemačke pjesme Augusta Šenoe“ Milana Dobrovoljca Žmigavca (1879.-1966.). Žmigavac je potanko analizirao, djelomice objavio pa i preveo na kajkavski Šenoin njemački ljubavni kanconijer. Šenoine stihove znalački je publici prenio Želimir Novak.

Dugoselska „Noć knjige“ bila je i prigoda za obilježavanje 100-te obljetnice smrti Antuna Gustava Matoša. Njegove uvijek aktualne stihove, ljubiteljima dobre književnosti, servirali su članovi Glumačke družine Pučkog otvorenog učilišta. Njihov je nastup imao više točaka, a voditeljica dramaturginja Ivana Gudelj spojila je nešto staro, nešto novo te nešto staro u novom. Po drugi put, nakon Noći muzeja, izvedeni su „Zidnjaci“, a publiku je razgovarajući samo s rečenicama sa zidnjaka, nasmijao uigrani trojac Mira i Duško Mašić te Želimir Novak. Oni su, uz Nadu Kozić, Ivu Grgić Ozimec i Predraga Topića bili i dio novinarske redakcije – u izravnom javljanju reportera s terena u studijo emitirao se „Dnevnik prije 100 godina“. I ovdje je bilo smijeha zbog pročitanih vijesti i reklama ne mlađih od stoljeća. Dugoselski su glumci amateri interpretirali i kajkavsku poeziju, s lakoćom izgovarali krležijanske rečenice. Riječi cug, potepuh i Petrica Kerempuh za njima je ponavljala cijela dvorana. Tijekom večeri bilo je i predaha od riječi, za to su se pobrinuli učenici Glazbene škole Mateo Sović i Filip Laštro te flautistica Marta Sesar.

Njihove izvedbe dirnule su mnoge jer, kako je jedna od posjetiteljica nadahnuto rekla: „O stihovima se najbolje razmišlja i promišlja uz glazbu. Zbog nje nastaju riječi i obrnuto, zbog oboje nastaje slika, zbog sve troje priča. Kad sve to na papir i između korica staviš, opet na kraju dolazi – knjiga.“

 

Možda Vas zanima...