Kako je djed zabavio dugoselsku publiku

Prednosti, radosti i tegobe djeda, sve je to u jednom prikazao glumac Pero Juričić u predstavi „Ja, Deda“. Brojni prikazi ove životne  uloge sabrani u 80 minuta na sceni, iznenadili su i same gledatelje koji „žive“ tu ulogu. Većina  posjetitelja predstave,   izvedene u dvorani „Preporod“ 8. travnja,  prepoznala je sebe i svoje okruženje. Čak i oni mlađi, roditelji i unuci kojima život još nije dodijelio ulogu djeda, imali su osjećaj kako je dio radnje „snimljen“ upravo u njihovim obiteljima. Predstava „Ja, Deda“ jest i nije nastavak nedavno viđene predstave „Ja, Tata“ u nezaboravnoj izvedbi Rakana Rushaidata. Isti je pisac teksta Bjarni Haukur Thorsson, isti  je redatelj Boris Kovačević kao i producent Roman Šušković-Stipanović koji je prilagodio tekstove za obje predstave. U istoj  zahtjevnoj formi monodrame dvije različite uloge izvela su dva glumca.

„Ja, Tata“ detaljizira svoju ulogu spominjući mamu (suprugu) i baku. „Ja, Deda“ predstavlja sebe također spominjući baku (suprugu) i kćer.

Postoji li tekst o mami, supruzi, baki? Hoće li tu ulogu ova ili koja druga ekipa postaviti na scenu? I one bi imale sadržajne monologe i „svoje“ prikaze očeva i djedova zajedničkih potomaka? Ukoliko se to dogodi u „Teatromanu“  ili gdjegod drugdje, Pučko otvoreno učilište Dugo Selo rado će organizirati izvedbu  mogućih predstava na ovoj istoj pozornici na kojoj su Tata i Deda dobili svoj prostor.

Možda Vas zanima...