Prva i dugoselska promocija novog romana Brune Šanteka „DOSTA!“: Nasilje nije dugoselska stvar, ali junak je Dugoselac

Predstavljen kao akcijski triler na hrvatski način, novi roman dugoselskog autora Brune Šanteka pod nazivom „Dosta!“ progovara o sve-prisutnoj i suvremenoj hrvatskoj temi nasilja nad ženama, aktualizirajući problematiku o „kojoj svi sve znamo, ali još uvijek znamo okretati glavu u stranu ukoliko se u istoj situaciji nađemo“. Junak nove Šantekove knjige, Saša, odlučio je ne okrenuti glavu i ne podlegnuti tipičnom „ne bi se štel mešati“. Odlučio se angažirati i pomoći djevojci u nevolji, mijenjajući pritom život djevojci samoj, ali i samome sebi. Više o samoj knjizi prilikom svečane promocije održane u Gradskoj knjižnici Dugo Selo, proteklog petka, 21. listopada, govorila je urednica izdavačke kuće Profil Sandra Pocrnić Mlakar okarakteriziravši „njegovo pisanje zadivljujuće, a fluentnost i lakoća opisa, kao i zornost prizora kojom otvara scenu na scenu – pisanje mu je gotovo filmski“. „To mogu samo veliki pisci“, kazala je Pocrnić Mlakar, dok je autor duhovito dometnuo – „Ponekad prestignem samog sebe“, nasmijavši publiku.

O knjizi autor prije svega naglašava da se radnja odvija u njegovom gradu, što mu je osobito važno. „Nakon „Tajkunovih nasljednika“ obećao sam knjigu o gradu i to sam obećanje ispunio. No nikako ne poručujem da je nasilje „dugoselska stvar“ – nasilje je sveprisutno, na žalost, i neovisno o gradu“, rekao je Šantek.

Junak je Dugoselac – Saša je lik koji se suprotstavlja nasilju i društvu zatvorenih, zaključanih ljudi, poveden iskrenom humanom željom da pomogne osobi u nevolji. Saša je možda slučajni junak, ali u zadanom trenutku reagira pozitivno, socijalno osjetljivo, ljudski. Nasilje nad ženama, obiteljsko nasilje i nasilje općenito činjenica je hrvatskog društva, kojem se možda posvećuje prilično medijskog prostora, no u domaćoj književnoj literaturi i ne toliko. Šantekov Dosta! suvremeni je prilog ovoj tematici. Uz ponekad brutalno zorne prikaze učinka nasilja, on sigurno udara u pleksus naše nelagode o ovoj temi, navodeći nas da o njoj razmišljamo, promatramo, ali i da reagiramo.