Svadbeni običaji Bednje, u izvedbi članova tamošnjega KUD-a Josip Genc, prikazani su dugoselskoj publici 7. studenog u dvorani „Preporod“. Bednjanski govor i prikaz svadbe s tradicionalnim spelancijama, zaštićena su kulturna dobra Hrvatske, ne samo po govoru – prakajkavštini, već i prikazu načina na koji sedjevoj ka snubi, udalje i odlazi iz rodne kuće. Specifičan govor nije lako pratiti, no kajkavci su u prednosti pri razumijevanju samih riječi ali i poznavanju svatovskih običaja, tako zahvaljujući dijalektu mogu pratiti bednjanske spelancije. Glumci, pjevači, mužikaši i plesači dobro su uigrani. Unatoč teže razumljivog govora može se uživati u humoru tako i satiričkim iskricama. Djevojku za ženidbu ženik pronalazi sam, ne snube ju rođaci, roditelji se opraštaju od nje prilikom odlaska iz rodne kuće, svekrva i svekar izriču dobrodošlicu, mlada daruje članove nove obitelji a sva rodbina daruje mladence. Tijekom upoznavanja, susreta, svadbe, kako u kući mlade tako i u kući mladoženje, obilato se toči vino i pije nakon gotovo svake izgovorene rečenice. No ispijanje čaša vina ne smatra se opijanjem, već „kaštigom“, koja je ugodna i dobro prihvaćena bez ikakve naznake koja bi upućivala na kažnjavanje. Osim običaja i spelancija s obiljem humora, prikaz svadbe obiluje prigodnom glazbom, svadbenim pjesmama i plesovima.