U sklopu suradnje Živog Ateljea Dajht Kralj i Grada Dugog Sela, akademska slikarica Iva Valentić, vezana za Dugo Selo preko bake, djeda i majke, poziva na izložbu u Dugom Selu da pređemo granice tradicije, vremena, prostora i predrasuda, slijedeći linije povučene kineskim tušem na rižinom papiru, u tehnici koju je usavršila na prestižnoj umjetničkoj akademiji u Beijingu nakon studija slikarstva u Veneciji.
Otvorenje izlozbe u Dugom Selu bit ce ovog petka 3. ožujka u 19,00 sati u Starim Krovovima, Klodvorska 40.
O autorici izložbe:
Iva Valentić, 1990. diplomira slikarstvo, cum laude, na Likovnoj akademiji u Veneciji u klasi prof. Carmela Zottija. 1997. godine osvojila je stipendiju za dvogodišnji studij kineske kaligrafije na Centralnoj likovnoj akademiji u Pekingu u klasi prof. Wang Yonga. Slobodni trogodišnji studij kineskog jezika i kulture (Sinologije) završila je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu 2011. Iva je rođena u Zagrebu gdje i sada živi i radi kao samostalni umjetnik te podučava kinesku kaligrafiju i kinesko tradicionalno slikarstvo. Sudjelovala je na brojnim samostalnim i grupnim izložbama u Hrvatskoj i inozemstvu.
Iz predgovora o izložbi:
Umjetnost je dekoracija ili komunikacija. Često ta razlika ovisi o svjesnom angažmanu sudionika – umjetnika i gledatelja. Umjetnik osvješćuje želju za komunikacijom, dakle ne skriva se od odgovornosti. S druge strane gledatelj istražuje, sluša, čita i osvještava otvaranje svojih osjećaja te dopušta mogućnost preslagivanja unutarnjeg bića često sputanog predrasudama. Predrasude i bijeg od odgovornosti su dvije strane zida koji onemogućava interferenciju (komunikaciju) i ostavlja umjetničko djelo na nivou dekoracije.
Lynne Mc Taggart, znanstvenica i spisateljica, kaže da je svijest tjelesna pojava, a ne samo moždana. Tehnika kineskog tuša na rižinom papiru, nasljeđe kineskog tradicionalnog slikarstva i kaligrafije (Iva Valentić je nakon studija slikarstva u Veneciji baš to studirala na prestižnoj akademiji u Beijingu), upravo je ta tjelesna manifestacija svijesti i života izražena linijom. Iva kaže: “Svatko ima svoju liniju i ja bih htjela da svi ljudi naprave liniju i na taj način komuniciraju.”
U zagrebačkim kinima još uvijek se prikazuje američki film “Dolazak”, snimljen prema djelu Teda Chianga “Priča o tvom životu”, u kojem je kaligrafska komunikacija semantičkim simbolima konačno prodrla i u našu euro-amerikaniziranu pop-kulturu. Film zapravo ispada jednostavan priručnik za iskustveno čitanje Ivinih kratkih priča na rižinom papiru: pronađite početak linije, vizualizirajte pokret tijela i uma koji je stvarao tu liniju i dopustite vlastito intimno iskustvo da se s tim poveže, kao u plesu s partnerom.
Ivin umjetnički proces je meditativan i intuitivan. Ona ga opisuje kao “balans impulsa i kontrole”. Taj proces je univerzalni vizualni izraz komunikacije suštine.
U svijetu povijesti umjetnosti možda je to najbolje sažeo Augusto Boal u svojoj “estetici podtlačenih” : “Za pristup tim ultimativnim i jedinstvenim realnostima mi imamo umjetnike čije estetske aktivnosti – dakle aktivnosti vezane za osjetila – bilježe jedinstvenosti i pomažu našoj spoznaji prave Stvarnosti koja je uvijek jedinstvena. U umjetnosti, tom Estetskom Procesu, kao i u Umjetničkom Djelu, završnom činu Umjetničke Proizvodnje, ljudska bića ostvaruju kontakt sa stvarnošću – kao u strastvenom ljubavnom zanosu ili u deliriju.”
