Dan državnosti Republike Hrvatske, 25. lipnja, obilježen je polaganjem vijenaca i paljenjem svijeća na Spomen obilježju poginulim hrvatskim braniteljima kod pošte u Dugom Selu.
Počast je odalo izaslanstvo Grada Dugog Sela gradonačelnik Nenad Panian sa svojim zamjenikom Nikolom Tomincem te gradski vijećnici predvođeni potpredsjednikom Gradskog vijeća Ivanom Šajkovićem, a potom izaslanstva Ministarstva unutarnjih poslova, Udruge roditelja i udovica poginulih branitelja, Hrvatski vitezovi Dugo Selo te Zagrebačka županija, HVIDR-e, Udruga anifašista te stranačka izaslanstva HDZ-a, SDP-a, Nezavisne liste N.Paniana. Okupljenima se obratio zamjenik gradonačelnika Nikola Tominac, pukovnik Hrvatske vojske u mirovini, spomenuvši branitelje koji su dali život za Domovinu, one koji su dali svoje zdravlje, preživjele koji su se dostojno vratili u Dugo Selo i nastavili živjeti i raditi. Podsjetivši na te dane ponosa i slave, kada su se borili za zajednički cilj, zapitao je da li je to ostvareno s obzirom da se Hrvatska danas susreće s nizom problema, jedan od njih je iseljavanje mladih obitelji. „Ivan Bešenić, Željko Filipović, Milivoj Halar, Mato Herdoman, Božidar Huzanić, Ivan Keser, Ante Kolovrat, Željko Kovačević, Davor Ljubanović, Anto Salapić. Njihova imena nama svima moraju biti putokaz za jednu bolju budućnost, ali i za jedno sasvim novo ponašanje politike i svih nas da ovu zemlju konačno stavimo na ono mjesto koje joj pripada – zemlju blagostanja, napretka i sreće. Zemlju u kojoj se mladost mora osjećati sigurnije. Koliko možemo dati za dobrobit Hrvatske? Možemo jako puno, ako budemo složni za zajednički cilj Domovinu Hrvatsku“, rekao je Tominac.
Dan državnosti 25. lipnja
Dan državnosti u Republici Hrvatskoj državni je blagdan kojim se obilježava povijesna odluka Sabora donesena 25. lipnja 1991. godine. Povijesnoj odluci Hrvatskoga sabora o pokretanju postupka razdruživanja od ostalih jugoslavenskih republika donesenoj 25. Lipnja 1991. prethodila je odluka građana Republike Hrvatske iskazana na referendumu održanom 19. svibnja 1991. godine. Građani su donijeli sljedeće odluke: “1. Republika Hrvatska, kao suverena i samostalna država, koja jamči kulturnu autonomiju i sva građanska prava Srbima i pripadnicima drugih nacionalnosti u Hrvatskoj, može stupiti u savez suverenih država s drugim republikama. (“za” 93,24% glasača) 2. Republika Hrvatska ne ostaje u Jugoslaviji kao jedinstvenoj saveznoj državi.“ (“za” 92,18% glasača).
Na temelju takvog očitovanja volje građana, a nakon neuspjeha pregovora s ostalim bivšim jugoslavenskim republikama o izlasku iz državnopolitičke krize, Sabor Republike Hrvatske, na zajedničkoj sjednici sva tri saborska vijeća 25. lipnja 1991. godine donosi Ustavnu odluku o suverenosti i samostalnosti Republike Hrvatske, kojom se utvrđuje da “ovim činom Republika Hrvatska pokreće postupak razdruživanja od drugih republika i SFRJ. Republika Hrvatska pokreće postupak za međunarodno priznavanje”. Na istoj je sjednici Sabor donio i Deklaraciju o proglašenju suverene i samostalne Republike Hrvatske. Posredstvom međunarodne zajednice koja je u to vrijeme bila protiv, a radi lakših pregovora o razdruživanju među bivšim jugoslavenskim republikama, Brijunskom je deklaracijom utvrđen tromjesečni rok odgode primjene Ustavne odluke od 25. lipnja 1991. godine. No, istekom moratorija na tu povijesnu odluku, 8. listopada 1991. godine Republika Hrvatska raskida državno-pravne sveze sa ostalim republikama i postaje slobodna, samostalna i neovisna država.
Odluci o razdruživanju od 25. svibnja prethodilo je izuzetno burno političko vrijeme. Dok Zagreb i Ljubljana traže konfederaciju, Srbija i Crna Gora su protiv, a u Hrvatskoj traje srpska pobuna i takozvana balvan revolucija. Međunarodna zajednica nije odmah prihvatila raspad Jugoslavije, te je cijeloj bivšoj Jugoslaviji nametnula embargo na uvoz oružja, a s obzirom na vojnu premoć tadašnje JNA, to je značilo prepuštanje Hrvatske i Slovenije na milost i nemilost velikosrpskoj agresiji. Neposredno nakon toga jugoslavenska vojska napala je Sloveniju, a 3. srpnja jugoslavenski tenkovi ulaze u Baranju. Počela je okrutna agresija na Hrvatsku u kojoj će pasti tisuće žrtava. Hrvatska se uspjela obraniti i vojno povratiti izgubljeni teritorij nizom pobjeda u Domovinskom ratu, uz kasniju mirnu reintegraciju istočne Slavonije i Baranje 1998. godine.
