U okružju više stotina članova i brojnih gostiju Udruga umirovljenika Dugo Selo proteklog petka, 24. lipnja organizirala je u Restoranu Dioniz svečanu skupštinu povodom obilježavanja 20. godišnjice samostalnog rada, kao i povodom 69. godine postojanja ove udruge. Svečanoj prigodi prisustvovali su, između ostalih, gradonačelnik Dugog Sela Stipo Velić, njegov zamjenik Vlado Kruhak, predsjednik Gradskog vijeća Grada Dugog Sela Ivica Klarić, zatim potpredsjednik Matice umirovljenika Hrvatske Tomo Benko, predsjednik Zajednice udruga umirovljenika Zagrebačke županije Josip Jakopač, njegova zamjenica Ankica Pavičić ujedno i predsjednica Udruge umirovljenika Vrbovca, uz predsjednike susjednih udruga umirovljenika – Općine Rugvica i Općine Brckovljani, skupu su se odazvali i ostali predsjednici i predstavnici srodnih udruga s područja Zagrebačke županije i šire s kojima dugoselska udruga njeguje prijateljske i suradničke odnose. Bila je to prigoda da se obrati i dugogodišnji predsjednik Udruge umirovljenika Dugo Selo, Stjepan Novosel, čiji je mandat je, mnogi su tada primijetili, jedan od dugovječnijih, ako ne i najduži među predsjednicima umirovljeničkih udruga. Novosel je prisutne podsjetio na razdoblje samih početaka osnivanja Zajednice penzionera na području, sada bivše, općine Dugo Selo. Franko Kocet, Franjo Katić i Antun Goleš 25. rujna 1947. godine osnovali su dugoselsku Zajednicu penzionera, a u samim počecima Zajednica je brojila 143 člana, izdvojeno je iz arhivske građe, dok od sljedećih značajnih trenutaka dugoselskih umirovljenika navodi se izgradnja Zadružnog doma 1947. godina u kojem je sudjelovalo 25-ero njihovih članova. Posebno zanimljiva zgoda ili možda bolje rečeno nezgoda, koju je između ostalog spomenuo Novosel, desila se tijekom jednog od izleta penzića u Topusko kada su prilikom odlaska za Dugo Selo – zaboravili jednog člana, koji je kasnije digao tužbu protiv Zajednice penzionera te ju dobio, a Zajednica mu je morala isplatiti 6.000 dinara odštete.
Razdvajanjem Općine Dugo Selo na tri samostalne jedinice lokalne samouprave, 1995. godine, dijeli se i Zajednica penzionera te s 23 člana u Inicijativnom odboru, u mandatno vrijeme gradonačelnika, pokojnog, Milivoja Obada, pokreće se osnivanje Udruge umirovljenika Dugo Selo koja je kasnije registrirana s 12. siječnjem 1996. godine. Tijekom tog razdoblja sjedište Udruge bilo je u zgradi Pučkog otvoreno učilišta iz kojeg su se 2004. godine iselili u prostor bivšeg restorana „Športski“, uz pomoć tadašnjeg gradonačelnika Borisa Mahača, istaknuo je Novosel. Sljedeći gradonačelnik, Vlado Kruhak, pomogao im je urediti vanjski prostor terase, dok je sadašnji gradonačelnik Stipo Velić dao potporu Udruzi u uređenju novih uredskih prostora, kao i u redovitim dotacijama iz gradskog proračuna, dodao je. Dotacije iz gradskog proračuna uvijek se kreću do 100.000 kuna. Broj članova tijekom protekla dva desetljeća kretao se od 800 do 1.020 članova, što je za okvire jednog grada kao što je Dugo Selo respektabilan broj članova udruge.
Čestitike na jubileju svim članovima tom prilikom uputio je gradonačelnik Velić, posebice se osvrnuvši na rad predsjednika Novosela pohvalivši njegov angažman i dugogodišnji rad za interese udruge, dodajući kako je i Grad Dugo Selo uvijek nastojao gledati, i uvijek će gledati najbolje interese umirovljenika, građana koji su cijeli svoj radni vijek ulagali u ovaj grad. Predsjednik Matice umirovljenika Hrvatske Tomo Benko, kao i predsjednik županijske Zajednice udruga umirovoljenika također su uputili svim okupljenim članovima čestitike, uz najbolje želje u radu u budućim desetljećima koja slijede.
Među brojinima kojima su te večeri uručene zahvalnice i povelje – posebno se ističu Stjepan Graberec, Josip Pintar, Josip Antol, Stjepan Đurak i Stjepan Novosel – petero živućih članova, osnivača Udruge umirovljenika Dugo Selo.
Cjelokupna svečanost dodatno je uljepšana nastupima Tamburaškog orkestra Glazbene škole Dugo Selo, kao i folklornim nastupom članova KUD-a Preporod te nastupom članica Vokalne ženske skupine “Koledarice” KUD-a Preporod, nakon kojih je uslijedio tradicionalni i nadaleko poznat plesnjak umirovljenika do kasnih noćnih, za neke, i jutarnjih sati.
