U četvrtak 28. rujna, obilježen je Tjedan filantropije uz priredbu posvećenu hrabrom Noi Iviću, učeniku 4. razreda Osnovne škole Ivan Benković Dugo Selo. Noa boluje od cerebralne paralize i od najranije dobi je uključen u rehabilitaciju. „Noa je na početku rehabilitacije rekao kako će prvi dan škole u četvrtom razredu ušetati sam. Zaista, samostalno je došao od parkinga  do učionice uz pratnju mame“ – Nena Franić, socijalni pedagog.

Pod pokroviteljstvom Zaklade Zamah, škola Ivan Benković također je sudjelovala u obilježavanja Tjedna filantropije, gdje su djeca ukrasila školu svojim poruka i radovima. Događaj je iskorišten u potpunosti, posluživši kao najava za Noinu stazu, humanitarno sportsko-zabavni događaj u organizaciji škole, gdje su školski prijatelji pokazali koliko cijene i vole svog Nou nizom recitacija i pjesama namijenjenih njemu, njegovoj hrabrosti, snažnom i vedrom duhu te nevjerojatnom pozitivnošću kojom zrači Noa.

Za 3 mjeseca Noine rehabilitacije roditelji izdvojili preko 100 000 kuna

Prilika da Noa samostalno hoda ostvarena je ove godine otvaranjem Poliklinike Glavić u zagrebačkom Green Goldu. Prethodno navedena poliklinika za rehabilitaciju djelovala samo u Dubrovniku, no dolaskom u Zagreb, Noa je dobio priliku hodati, što je i napravio svojom upornošću.

„Otvorila se opcija da se Noa uključi u rehabilitaciju i zapravo da samostalno prohoda. Do sada se Noa kretao uz pomoć hodalice, a na dužim relacijama je trebao biti u kolicima jer mu je bila veoma naporno hodati. U sedmom mjesecu dobili smo informaciju od njegovih roditelja kako je Noa uključen u program rehabilitacije. Noa je na početku rehabilitacije rekao kako će prvi dan škole u četvrtom razredu ušetati sam. Zaista, samostalno je došao od parkinga  do učionice uz pratnju mame. S obzirom na tri mjeseca za koje su roditelji izdvojili preko 100.000,00 kuna uz pomoć sakupljenih donacija nije dovoljno da bi Noa zaista mogao samostalno hodati. Razmišljajući o nastavku rehabilitacije, logičan slijed bio je da moramo nešto napraviti kako bi im pomogli. Odlučili smo se na organizaciju humanitarne utrke jer nam se činilo da na taj način možda možemo prikupiti, okupiti zapravo najveći broj ljudi, uključujući vrtiće, škole i svo građanstvo“ – Nena Franić.

Denis Remenar