Ljeto kuca na vrata i već svi nestrpljivo iščekujemo dugoočekivane godišnje odmore, kujući velike planove kako ih na najbolji način iskoristiti – i svakome od nas, vjerujem, na listi tih planova nađe se i pokoja knjiga. Ponekad, ambiciozno, i više njih. A upravo jednu možemo preporučiti za ovo ljeto – „Tajkunovi nasljednici“, Brune Šanteka, akcijski triler na domaći način koji donosi priču o pojedincu u borbi protiv moćnika, tema koja korespondira s našom svakidašnjicom.
Glavni lik, Tomislav, nakon pet godina zatvora zbog nasilja u obitelji, napušta Zagreb, ali prošlost ga sustiže – njegova su djeca oteta i on je prvi osumnjičeni. Bijegom od policije postaje odmetnik odlučan da nađe svoju djecu i dokaže nevinost. Sve se u akcijskom trileru Brune Šanteka odvija strelovito brzo, od obiteljskog okršaja na početku do završnice u predvorju bolnice, a ličko mjesto Međede u koje se Tomislav sklanja nakon izlaska iz zatvora i kratka ljubavna avantura jedini su predasi koji uzima Šantekov slučajni heroj. Jer Tomislav Hren je požrtvovan i brižan otac, lukav u nadmudrivanju potjera i muževan u erotskim scenama, ali ni po čemu nije izuzetan i nadmoćan poput konfekcijskih akcijskih heroja, sve dok ga okolnosti ne prisile da misli i reagira na najbolji mogući način. „Život mi je u rasulu, sve izvan plana, ali očito sam u improvizacijama maher“, objašnjava svoje snalaženje u opasnim situacijama.
Dugoselskom piscu Bruni Šanteku, ovo je druga knjiga, nakon što je krajem prošle godine izdan njegov prvijenac – „Astma: izdisaj“ u kojem donosi osobnu ispovijest o životu s ovom bolešću. Novom knjigom Šantek se otkriva u novom svjetlu, pisca krimića-akcića, koji poštujući sva pravila žanra donosi jedno uzbudljivo štivo kojeg mnogi već sada vide na filmskom platnu. Kako je prilikom sinoćnje promocije u Gradskoj knjižnici Dugo Selo istaknula urednica Profila, Sandra Pocrnić Mlakar, „na hrvatskoj književnoj sceni nakon dugo vremena pojavio se krimić s kojim se domaća publika može u potpunosti poistovjetiti“. „Atipični krimić koji donosi glavnog junaka, očinsku figuru, s obitelji u centru pažnje, a Šantek vrlo dinamično i čvrsto, gotovo filmski, nas vodi kroz cijelu priču“, kazala je Pocrnić Mlakar.
Knjiga je dobila odlične kritike, a posebno sjajna recenzija Tomislava Čadeža u Globusu, kojom Šanteka uspoređuje s Pavličićem i Tribusonom, a njegov glavni lik s Krležinim Domaćinskim, autora malo dovodi „u neugodnu situaciju“. „Ne mogu se usporediti s navedenim književnicima, i iako sam zahvalan na Čadežovom članku, njegova recenzija je sada za mene veliki teret, odgovornost. Morat ću opravdati očekivanja kako mi se ne bi dogodilo da s neugodnošću hodam po cesti“, iskren je Šantek. Tajkunove nasljednike napisao je iz zabave, iz čiste gladi za pisanjem, nakon nekoliko godina smišljanja fabule koja se u jednom trenutku „posložila sama od sebe“, da bi onda roman napisao za dva mjeseca. Kao lajtmotiv koja se proteže kroz knjigu, i koja će se najvjerojatnije spominjati i u njegovim budućim knjigama, navodi astmu – bolest s kojom se osobno borio dugi niz godina, a poštujući pravilo – piši o onome što znaš, a tu borbu i predobro zna. A za sve lokal-patriote – u romanu u nekoliko navrata spominje i Dugo Selo, kao hommage gradu u kojem je proveo najduži dio svog života.
U pripremi je i novi krimić, o serijskom ubojici, i kako najavljuje, „bit će krvi do koljena“, šali se. A do tada, uzbudljivo štivo na plaži ovog ljeta neka vam budu Šantekovi „Tajkunovi nasljednici“.
